Korizma – Vrijeme milosti i spasa

Od samih početaka ljudi su se pripremali za blagdan Uskrsa jednodnevnim ili dvodnevnim postom, a četrdesetodnevni post se prvi put spominje u djelu Epistula Canonica Petra Aleksandrijskog 306. godine koji određuje da svi lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona zbog straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore održe još jednu četrdesetnicu posta i molitve kako bi se pripremili na dan svetog pomirenja.

Korizma je uspostavljena kako bi se vjernici prisjetili važnosti pokajanja, a u početku se strogo provodila, pa su neki ljudi čak postili i kajali se u vrećama i pepelu.

U kasnijim stoljećima značenje korizme je postalo više sakralnog karaktera, a s nedjelje, kojom se inače započinjao četerdesetodnevni post, početak se pomaknuo na srijedu, Pepelnicu, na koju su vjernici primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripremu za Uskrs. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru kojima je obilježeno cijelo vrijeme korizme, kao i nadu u uskrsnuće.

NA ČISTU SRIJEDU – PEPELNICU SV. MISU S OBREDOM PEPELJENJA SLAVIMO U 19.30 SATI U CRKVI SV. BONIFACIJA.

Molitva pred Raspetim

Gospodine Isuse, raspeti i uskrsnuli,
sliko slave Očeve,
Sveto Lice – ti koji nas, milosrdan i blag,
gledaš i proničeš
da bi nas pozvao na obraćenje
i priveo punini svoje ljubavi:
klanjamo ti se i blagoslivljamo te.
U tvome blistavome licu spoznajemo
kako smo ljubljeni i kako se ljubi;
spoznajemo gdje su sloboda i pomirenje,
kako se postaje graditeljima mira,
koji od tebe proizlazi i k tebi vodi.
U tvome proslavljenom Licu učimo se
nadvladavati svaki oblik sebičnosti,
nadati se protiv svake nade,
prionuti uz djela života,
nasuprot djelima koja vode u smrt.
Udijeli nam milost
da te umijemo staviti u središte svojega života,
u kušnjama i mijenama svijeta
ostati vjerni svojemu kršćanskom pozivu,
naviještati narodima snagu Križa i Riječi koja spasava,
biti budni i zauzeti,
pozorni na najmanje među našom braćom
te prihvaćati znakove istinskoga oslobođenja
koje u tebi ima početak i ispunjenje.
Gospodine, daj svojoj Crkvi da, poput Djevice Majke,
umije zaustaviti se pod slavnim tvojim Križem
i uz križeve svih ljudi
kako bi im donijela utjehu, nadu i osnaženje.
Duh kojeg si nam darovao
neka dovede do punine tvoje djelo spasenja
kako bi sva stvorenja, oslobođena okova smrti,
uzmogla u slavi Očevoj gledati tvoje Sveto Lice
koje svjetlošću blista u vijeke vjekova. Amen.

Sv. Ivan Pavao II., Molitva pred Raspelom u katedrali sv. Martina, Lucca, 23. rujna 1989.

Back to Top